Tokata i fuga u d-molu

When you get what you want but not what you need

— Autor malozutopile @ 19:33
  Otvaram jedno oko i vidim prikazu na fotelji preko puta mene. Opet On! Sedi u mraku i vrti čašu sa ledom i burbonom. Zatvaram oko i pravim se da spavam.

-  Znam da si budna, džaba se trudiš... – reče mi ispijajući gutljaj.

-   Nestani! – okrećem mu leđa i pokrivam se preko glave.

-   Ti si me zvala, šta sad hoćeš?!

-   Ja te nikad ne zovem... – uzvratih mu, a u stomaku mi se zavrte od opornog mirisa burbona.

-     Ne kapiram kako možeš ovo da piješ! Prilično je... sirov.

-     Aaaaahhh!!!... – otkrivam se jer znam da neće otići dok ne završimo to, samo će nastaviti da blebeće. – Prekinuo si mi tako divan san! – podigoh se u sedeći položaj.

-     Ne laži, opet si sanjala da plivaš u nemirnom moru... u problemima si!

-   Nisam, odlično sam. Hvala na poseti, sad odlazi! – međutim on nastavlja da vrti čašu, dok je iritantni zvuk leda o staklo parao tihu noć.

-    Šta je sad problem? Zašto nisi srećna sada?

-    Zašto?!! Pa kad bi me ponekad saslušao, znao bi zašto! A ti si isti kao svi oni, ništa me ne slušaš! Čuješ samo ono što želiš da čuješ, a mene ko jebe. Jel ti radiš za mene ili za koga? Što mi niste poslali nešto što meni treba?

-      Poslali?! A ti beše ne veruješ u Njih, otkud sad to?!

-    Sarađuj sa mnom ili se gubi! Zašto ne radite u moju korist, valjda moju sudbinu određujete?!

-    Ja ovde postavljam pitanja! – lupi on čašom o sto. – Zašto nisi srećna? Dobila si šta si želela....

-       Šta sam želela... da, ali ne i šta mi treba!

-       To je onaj „pazi šta želiš“ deo...

-    Ja ovde dajem sve od sebe, a ti mi tu prosipaš mudrosti! Dosta mi je više, umorna sam, a ne mogu ni da spavam. I nemoj da mi prodaješ sranja o sudbini i kako nekad moram da se pomirim sa tim da neke stvari nisu moguće. Ništa nije nemoguće! Moje pravo da verujem i da pokušavam! Zašto jedina ja da budem pravedna kad ceo svet nije?! Znam čemu težim i ŠTA MI TREBA, i neću zbog tamo nekog sveta da odustanem od toga.

-      I uprkos tvojoj savesti?! Kako ćeš živeti posle sama sa sobom?

-    Kao i do sada! Šta mene briga za druge i za njihova osećanja? Zar je njih bilo za moja kad su mi radili sve što jesu?!

-      Izgubićeš tako osećaj z moral, poštenje...

-    Izgubila sam ja odavno nešto što je nezamenljivo na putu do ostavrenja mojih želja.  – prekinuh ga u pola rečenice. – A moral, čast, poštenje i šta ja znam, nisu ništa naspram toga. Akovas, tebe, toliko brine moje poštenje, trebalo je ranije da razmišljate o tome šta ćete da mi pošaljete u život.

-    I? Šta ćeš dalje da uradiš?

-  Šta ću da uradim?! Pa, trenutno ću da nastavim da spavam, a još sutra ću nastaviti kao i do sada. Pustiću ljude da se sami zapetljaju, a ja ću za to vreme da izvučem najbolje od njih za sebe. Da, ja sam izuzetno loša osoba i gledam samo svoju korist. A ako mi usput pošaljete priliku da ostvarim ono što meni treba, rado ću ih napustiti i poštedeti te napaćene duše još jednog mrcvarenja. Vidiš, možda i učinite neku dobru stvar za čovečanstvo.

-   Svakom koliko zaslužuje.... Hajde, znaš i sama proceduru. – reče mi, a ja se opružih na kauč.

    -  Molim te, pošalji mi sada onog seksi zločestog vampira sa plavim očima, nemoj da me mlatiš opet sa onim mostovima i pokušajima da rešim svoje muke.
     -   Znaš da to tako ne ide..

Ali te većeri jesam sanjala seksi zločestog vampira sa plavim očima, po prvi put posle toliko vremena provedenog sa Njim. Konačno me je čuo šta sam pričala.... čuo je moje želje...


Planovi za duboku starost

— Autor malozutopile @ 19:58

Shvatila sam da ću verovatno da ostanem sama na konačnom kraju. I nije mi bila potrebna armija psihijatara da mi to kaže. Jednostavno, računica je jasna.

 Ako i poverujem u postojanje više života i duše kao zasebnog pojma, kako sam  pročitala nedavno, moja srodna duša, moja pololvina se neće pojaviti. Ispada da je ona već oko mene, jer kao putujemo zajedno. Sada ona može biti u bilo kom meni bliskom čoveku, a ja i pretpostavljam gde je, pa je jedino žalosno iz cele te priče što ne mogu da opštim sa tom osobom, ha-ha!

Rizikujem da zvučim morbidno, ali onda jedino što mi preostaje jeste da isplaniram svoj završetak, moj teatralni odlazak sa ovog sveta! Možda ne mogu da biram rođenje, ali mogu smrt. Ako se moji prvobitni planovi izjalove (neću sad o njima, prilično su bolesni), onda ću lepo da prodam svu svoju imovinu, podignem još kredite ako je to moguće i uplatim sebi najluksuzniji starački dom u svetu da bar udobno i hedonistički skončam svoj život. Uplatim lepo tamo koliko imam, nestanem bez traga odavde da niko ne može da me nađe, ni da se otima o moju zaostavštinu, i osetim delić tog raja, pošto pretpostavljam da tamo gore neće to da me dočeka. A ako ne umrem prirodnom smrću dok mi ne nestane para, onda svoju smrt obavijem velom misterije i presudim sebi. Mogu valjda da umrem kako ja želim, kad nisam mogla da živim kako sam htela..

Brine me jedino još kako da me sahrane. S jedne strane, ne bih volela da me zakopavaju 2 metra ispod zemlje, jer ne volim groblja niti skučene prostore. A s druge strane, nisam sigurna koliko bih volela da me kremiraju. Nekako ti se briše postojanje, tek tako... Mada je ovo drugo više u skladu sa mojim planom. Ko zna, možda do tada smisle i neki novi metod sahranjivanja, neki zabavniji i prihvatljiviji... Naravno, ako me pre toga neko ne prijavi kao psihijatrijski slučaj :)


Leave something to remember so they won't forget

— Autor malozutopile @ 19:45
 (Dalje)

Čestitamo!

— Autor malozutopile @ 17:46
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.

Powered by blog.rs